Dječiji svijet je ovisan o nama odraslima. Zato roditelji  imaju zadatak pomoći djetetu da postane sigurno, da nauči kako treba učiti, stiče samopouzdanje, prepozna i izrazi svoje emocije, nauči komunicirati, nauči aktivno slušati, razvije socijalne vještine, upozna svoje tijelo, koristi svoja čula itd.

SIGURNOST

Kada dijetetu pružamo ljubav, doslijednost i brigu koja mu je neophodna da bi raslo, pružamo mu prostor za razvoj samopouzdanja i osječanje sigurnosti. Dijete koje se u porodici osjeća sigurno, u vrtiću lako uspostavlja kontakte s djecom i odgajateljem i otvoreno iskazuje svoje potrebe, stavove i mišljenje.

• govorite o ljubavi otvoreno – mi odrasli znamo da se ljubav podrazumjeva, ali djeca nisu  u stanju da podrazumjevaju, njima su potrebni i vidni pokazatelji ljubavi.Zato recite djetetu često da ga volite uz zagrljaj i poljubac.Djeca uživaju da slušaju riječi ljubavi i neće ih zloupotrijebiti.Vaša ljubav i otvorenost u iskazivanju ljubavi pomažu djetetu da lijepo misli o sebi i razvija samopoštovanje.Sjetite se sama koliko predivnih riječi izgovaramo bebi kad se smije, jede, tone u san…To su riječi još uvijek tako  potrebne i djeci uzrasta od 3,4,5,6 godina.
• priča i poljubac pred spavanje vrijedniji su od najskupljeg poklona- Da li je način na koji pružate ljubav upravo ono što djetetu treba? Događa se i slijedeće:Za vas je znak ljubavi divan poklon, za njega priča pred spavanje.Za vas, to je odricanje od zadovoljstva i svakodnevni rad od deset sati za njegovu bolju budućnost, a za njega popodnevna šetnja ili deset minuta istinske posvećenosti.
• volite bez uslova,jer ljubav se ne kupuje – Djetetu je potrebno da zna da ga volite i kada nije dobro i kada ne pojede sve iz tanjira i kada je plačljivo i kada dira zabranjene stvari.To će mu pružiti tako potreban osjećaj prihvaćenosti.Time mu pokazujete da ga volite sa svim osobinama i slabostima, onakvo kakvo jeste, što će mu pomoći da se osjeti vrijedno i razvije samopouzdanje.

Savjet – Izbjegavajte sledeće poruke: Ne volim te, nisi dobar/a. Hajde pojedi meni za ljubav. Ne volim te kad si tako nemiran/a i bijesan/a.

• odaberite pravo vrijeme da pokažete ljubav – uzdržite se od pokazivanja ljubavi kada se dijete igra ili je sa izuzetnim interesovanjem uključeno u neku aktivnost.Vaši poljubci, zagrljaji i riječi ljubavi u tom trenutku neće naići na prihvatanje. Dijete će pokazati ljutnju i nezadovoljstvo što ga prekidate.Ali kada se igra završi vaš poljubac će imati čarobnu moć. Dijete nije igračka koju možemo kad god poželimo stavljati u krilo i obasipati poljubcima. Poštujmo njegovu igru i pružimo mu prostor da se osjeti važnim i tako razvija samopouzdanje.
• budite otvoreni za primanje ljubavi- prva situacija:dijete ulazi u kuhinju i daje mami crtež  koji je za nju nacrtalo i ponosno objašnjava šta je nacrtalo. Mama ga sasluša, poljubi, zahvali se na crtežu i okači ga na frižider.Dijete je tada sretno, nastavlja sa crtanjem jer je dobilo potvrdu da je voljeno. Druga situacija: Očekujući goste mama žurno postavlja sto. Kćerka je pita da li može da joj pomogne. Mama odgovara:“skloni se, molim te, vidiš da mi smetaš“.Šta ste dobili? – vrijeme i mogućnost da se dokažete kao savršena domaćica. Šta ste izgubili – priliku da pokažete ljubav i prihvatanje. A da ste odgovorili:“Divno, pomoć mi je baš potrebna.Ti uzmi tanjure, a ja ću ostalo“. Šta ste dobili? – priliku da pokažete ljubav i prihvatanje. Šta ste izgubili? – vrijeme i mogućnost da se dokažete kao savršena domaćica.
• doslijednost pruža djetetu sigurnost – Mnogi od nas imaju problem izbora- biti strog ili popustljiv roditelj.Iskustva nam pokazuju da je sve više onih koji se odlučuju za popustljivost,  jer disciplina i strogost nisu više na dobrom glasu. Nećemo davati argumente za i protiv strogosti ili popustljivosti, već govoriti o doslijednosti u ponašanju, zahtjevima, zabranama i dozvolama.

Šta nas spriječava da budemo doslijedni? – Često ne razumjemo dovoljno da je neophodno da se djetetu postave jasne granice između onoga što smije i onoga što ne smije.Neodlučni smo ili se loše osjećamo u vezi postavljanja granica i zabrana , jer se bojimo da ćemo biti manje voljeni roditelji, nesigurni smo i neodlučni oko toga šta treba, a šta ne treba dozvoliti ili prosto nemamo vremena da približimo djetetu smisao zabrane.Naravno manje vremena je potrebno i lakše je jednostavno popustiti. Ako nismo postojani u svojim odlukama i zahtjevima, ako često popuštamo i mijenjamo stavove, dijete će trenutno biti zadovoljno, ali se neće osjećati sigurno.Djeca ne samo da priznaju dosljednost nego je i traže; pretjerivaće u svojim zahtjevima ili nedozvoljenom ponašanju testirajući roditelje „dokle može“. Dijete kome roditelji nisu postavili jasne granice djelovaće razmaženo, ali će suštinski biti nesigurno, jer nema oslonac ni u sredini ni u samom sebi, U odgojnoj grupi u vrtiću, takvo dijete je netolerantno, teško odlaže svoje potrebe, sklono je konfliktima, plačljivo i nesigurno u donošenje odluka.Doslijdnošću i odlučnošču djetetu pokazujemo da se na nas može osloniti,što mu pruža osjećaj sigurnosti. Ako to ostvarujemo uz ljubav i povjerenje najčešće nećemo imati priliku da budemo strogi. Dijete će lako prihvatiti vaše zahtjeve i zabrane, ako iza njih stoji vaš stav, uvjerenje, a ne trenutno raspoloženje ili hir.Prihvatiće vaš zahtjev da raspreme igračke ako je i vama red važan i ako ga i sami poštujete. Naredbom:“ Pokupi igračke zato što ja to kažem“, pokazujete samo svoju moć, a ne doslijednost,a to je djetetu nejasno. Djetetu je potrebna vaša doslijednost kao i sklad između  poruka i postupaka, onoga što kažemo i onoga što činimo.

Kada djetetu pružamo ljubav, doslijednost i brigu koja mu je potrebna da bi raslo, pružamo mu prostor za razvoj samopouzdanja o osjećanja sigurnosti.

Materijal pripremila prof.pedagogije/psihologije Jasmina Čongo, koristeći priručnik „Kako da pripremite dete za vrtić, autor Jovanka Jovičić, Beograd 2002.godina.