Kako da pomognemo djetetu da postane sigurno?

Dječiji svijet je ovisan o nama odraslima. Zato roditelji  imaju zadatak pomoći djetetu da postane sigurno, da nauči kako treba učiti, stiče samopouzdanje, prepozna i izrazi svoje emocije, nauči komunicirati, nauči aktivno slušati, razvije socijalne vještine, upozna svoje tijelo, koristi svoja čula itd.

SIGURNOST

Kada dijetetu pružamo ljubav, doslijednost i brigu koja mu je neophodna da bi raslo, pružamo mu prostor za razvoj samopouzdanja i osječanje sigurnosti. Dijete koje se u porodici osjeća sigurno, u vrtiću lako uspostavlja kontakte s djecom i odgajateljem i otvoreno iskazuje svoje potrebe, stavove i mišljenje.

  • govorite o ljubavi otvoreno – mi odrasli znamo da se ljubav podrazumjeva, ali djeca nisu  u stanju da podrazumjevaju, njima su potrebni i vidni pokazatelji ljubavi.Zato recite djetetu često da ga volite uz zagrljaj i poljubac.Djeca uživaju da slušaju riječi ljubavi i neće ih zloupotrijebiti.Vaša ljubav i otvorenost u iskazivanju ljubavi pomažu djetetu da lijepo misli o sebi i razvija samopoštovanje.Sjetite se sama koliko predivnih riječi izgovaramo bebi kad se smije, jede, tone u san…To su riječi još uvijek tako  potrebne i djeci uzrasta od 3,4,5,6 godina.
  • priča i poljubac pred spavanje vrijedniji su od najskupljeg poklona- Da li je način na koji pružate ljubav upravo ono što djetetu treba? Događa se i slijedeće:Za vas je znak ljubavi divan poklon, za njega priča pred spavanje.Za vas, to je odricanje od zadovoljstva i svakodnevni rad od deset sati za njegovu bolju budućnost, a za njega popodnevna šetnja ili deset minuta istinske posvećenosti.
  • volite bez uslova,jer ljubav se ne kupuje – Djetetu je potrebno da zna da ga volite i kada nije dobro i kada ne pojede sve iz tanjira i kada je plačljivo i kada dira zabranjene stvari.To će mu pružiti tako potreban osjećaj prihvaćenosti.Time mu pokazujete da ga volite sa svim osobinama i slabostima, onakvo kakvo jeste, što će mu pomoći da se osjeti vrijedno i razvije samopouzdanje.

Savjet – Izbjegavajte sledeće poruke: Ne volim te, nisi dobar/a. Hajde pojedi meni za ljubav. Ne volim te kad si tako nemiran/a i bijesan/a.

  • odaberite pravo vrijeme da pokažete ljubav – uzdržite se od pokazivanja ljubavi kada se dijete igra ili je sa izuzetnim interesovanjem uključeno u neku aktivnost.Vaši poljubci, zagrljaji i riječi ljubavi u tom trenutku neće naići na prihvatanje. Dijete će pokazati ljutnju i nezadovoljstvo što ga prekidate.Ali kada se igra završi vaš poljubac će imati čarobnu moć. Dijete nije igračka koju možemo kad god poželimo stavljati u krilo i obasipati poljubcima. Poštujmo njegovu igru i pružimo mu prostor da se osjeti važnim i tako razvija samopouzdanje.
  • budite otvoreni za primanje ljubavi- prva situacija:dijete ulazi u kuhinju i daje mami crtež  koji je za nju nacrtalo i ponosno objašnjava šta je nacrtalo. Mama ga sasluša, poljubi, zahvali se na crtežu i okači ga na frižider.Dijete je tada sretno, nastavlja sa crtanjem jer je dobilo potvrdu da je voljeno. Druga situacija: Očekujući goste mama žurno postavlja sto. Kćerka je pita da li može da joj pomogne. Mama odgovara:“skloni se, molim te, vidiš da mi smetaš“.Šta ste dobili? – vrijeme i mogućnost da se dokažete kao savršena domaćica. Šta ste izgubili – priliku da pokažete ljubav i prihvatanje. A da ste odgovorili:“Divno, pomoć mi je baš potrebna.Ti uzmi tanjure, a ja ću ostalo“. Šta ste dobili? – priliku da pokažete ljubav i prihvatanje. Šta ste izgubili? – vrijeme i mogućnost da se dokažete kao savršena domaćica.
  • doslijednost pruža djetetu sigurnost – Mnogi od nas imaju problem izbora- biti strog ili popustljiv roditelj.Iskustva nam pokazuju da je sve više onih koji se odlučuju za popustljivost,  jer disciplina i strogost nisu više na dobrom glasu. Nećemo davati argumente za i protiv strogosti ili popustljivosti, već govoriti o doslijednosti u ponašanju, zahtjevima, zabranama i dozvolama.

Šta nas spriječava da budemo doslijedni? – Često ne razumjemo dovoljno da je neophodno da se djetetu postave jasne granice između onoga što smije i onoga što ne smije.Neodlučni smo ili se loše osjećamo u vezi postavljanja granica i zabrana , jer se bojimo da ćemo biti manje voljeni roditelji, nesigurni smo i neodlučni oko toga šta treba, a šta ne treba dozvoliti ili prosto nemamo vremena da približimo djetetu smisao zabrane.Naravno manje vremena je potrebno i lakše je jednostavno popustiti. Ako nismo postojani u svojim odlukama i zahtjevima, ako često popuštamo i mijenjamo stavove, dijete će trenutno biti zadovoljno, ali se neće osjećati sigurno.Djeca ne samo da priznaju dosljednost nego je i traže; pretjerivaće u svojim zahtjevima ili nedozvoljenom ponašanju testirajući roditelje „dokle može“. Dijete kome roditelji nisu postavili jasne granice djelovaće razmaženo, ali će suštinski biti nesigurno, jer nema oslonac ni u sredini ni u samom sebi, U odgojnoj grupi u vrtiću, takvo dijete je netolerantno, teško odlaže svoje potrebe, sklono je konfliktima, plačljivo i nesigurno u donošenje odluka.Doslijdnošću i odlučnošču djetetu pokazujemo da se na nas može osloniti,što mu pruža osjećaj sigurnosti. Ako to ostvarujemo uz ljubav i povjerenje najčešće nećemo imati priliku da budemo strogi. Dijete će lako prihvatiti vaše zahtjeve i zabrane, ako iza njih stoji vaš stav, uvjerenje, a ne trenutno raspoloženje ili hir.Prihvatiće vaš zahtjev da raspreme igračke ako je i vama red važan i ako ga i sami poštujete. Naredbom:“ Pokupi igračke zato što ja to kažem“, pokazujete samo svoju moć, a ne doslijednost,a to je djetetu nejasno. Djetetu je potrebna vaša doslijednost kao i sklad između  poruka i postupaka, onoga što kažemo i onoga što činimo.

Kada djetetu pružamo ljubav, doslijednost i brigu koja mu je potrebna da bi raslo, pružamo mu prostor za razvoj samopouzdanja o osjećanja sigurnosti.

Materijal pripremila prof.pedagogije/psihologije Jasmina Čongo, koristeći priručnik „Kako da pripremite dete za vrtić, autor Jovanka Jovičić, Beograd 2002.godina.

Podijeli na socijalnim mrežama

Share on facebook
Facebook
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Povezane vijesti