Polazak u jaslice ili vrtić predstavlja za svako dijete veliku promjenu u životu, važan događaj za njega i roditelje.
To je najčešće prvo odvajanje od roditelja, dijete koje je do tada živjelo u sigurnoj i zaštitničkoj atmosferi roditeljskog doma odvaja se od roditelja i bez njih provodi značajan dio dana. Mijenja se djetetov način življenja, mora se prilagoditi na nepoznate osobe-odgajatelje, višesatni boravak među većim brojem djece, novi prostor i stvari koje ga okružuju, djelomično različit ritam ustajanja, spavanja, njege i hranjenja.
To vrijeme u kojem se dijete, odgajatelj, ali i roditelj prilagođavaju novonastaloj situaciji i u kojem se uspostavlja socio-emocionalna veza djeteta i odgajatelja. 
Koliko je igra važna za razvoj djeteta, danas već dobro znamo. Za jasličko dijete možemo reći da tek ulazi u svijet igre, a uloga nas odraslih je da ga u taj svijet uvedemo, te da ga kroz igru potaknemo da upoznaje načine na koji funkcionira svijet oko njega, ali i ono samo. Jasličko će dijete u početku samo promatrati druge kako se igraju te će se samostalno zaigrati. Nakon toga će se igrati pored drugog djeteta, ali i dalje bez potrebe za saradnjom i druženjem. Na kraju će se povezati s drugim djetetom u igri, ali bez zajedničkog cilja (Radošić I. i Kozjak Dragčević S.).
Dijete se razvija u onoj mjeri u kojoj je aktivno i zato dječije aktivnosti predstavljaju srž odgojno-obrazovnog rada u predškolskoj ustanovi. Igra i igrovne aktivnosti su od posebnog razvojnog značaja u predškolskom period za razvoj motoričke spretnosti, koordinacije oko-ruka, znanja o bojama i oblicima, razvoju osjetila, slušne percepcije…