Govor je temelj ljudske komunikacije i značajan je za cjelokupan razvoj djeteta. Govor se može shvatiti i kao vještina neophodna za svladavanje vještina i sposobnosti čitanja i pisanja (Pavličević-Franić, 2005).  U procesu svladavanja jezičkih aktivnosti govorenja, slušanja i čitanja, priče su nezaobilazne u procesu odrastanja djeteta. Imaju jako veliku ulogu u razvoju djece: informacijsko-odgojnu, spoznajnu, iskustvenu, estetsku i zabavnu funkciju, ali prije svega djeci predstavljaju zabavu jer djeca, kroz igru najviše nauče. Slušanjem priča razvija im se pamćenje, potiču misaone operacije predviđanja, zaključivanja i uviđanja uzročno posljedičnih veza.
U vrtiću “Makovi” odajateljica Andrea Peharda je u okviru individualnog stručnog usavršavanja djeci pričala  poučnu narodne priču iz daleke Južne Amerike “Ptice duginih boja” uz seriju slika. Djeca su uživala slušajući i gledajući ilustracije, ali su shvatila i ono najvažnije, pouku da se dodro dobrim vaća, da uvijek treba pomagati bespomoćnim u nevolji, te da će za to biti bogato nagrađeni.
Djeca su podjednako uživala i u didaktičkoj igri “Sunce i kiša”, u plesu uz pjesmu “Duga”, odgonetanjem zagonetki o vremenskim promjenama, a svoju maštu i kreativnost su mogli iskazati u centrima,  gdje su im bili ponuđeni interesantni zadaci i raznovrstan materijal.