👩‍🏫 U okviru redovnih aktivnosti, pedagog Ismena Zornić i psiholog Sabina Tatarević realizirale su kratko predavanje namijenjeno odgajateljima, medicinskim sestrama i asistentima u grupi. Učesnici su kroz aktivno učešće, diskusiju i praktičan rad obradili ključna obilježja i zaključke vezane za ovu temu.

✨ Tokom izlaganja istaknuto je da:

• 🖌️ Djeca tokom likovnog izražavanja angažuju sve svoje sposobnosti.
• 🤲 Jačaju finu motoriku, pažnju, vizuelno pamćenje, divergentno mišljenje, motivaciju i maštu.
• 💭 Djeca kroz crtež iskazuju osjećanja, doživljaje, želje, strahove i brige, koje često lakše prenesu slikom nego riječima.
• 📈 Faze razvoja crteža ne mogu se strogo vezati uz godine, ali se kroz crtež one mogu prepoznati.
• ⚠️ Potreban je oprez u tumačenju nacrtanog – osim elemenata crteža i promišljanja odraslih, važno je uzeti u obzir perspektivu djeteta (njegove asocijacije i objašnjenja), kao i kontekst, odnose s vršnjacima i odraslima, te anamnezu i heteroanamnezu.
• 🔎 Crtež sam po sebi ne vodi ka zaključku, ali može biti polazna osnova daljeg promišljanja i podrške razvoju djeteta.
• 👧🏼👦🏻Preporuka je da se s djecom razgovara o crtežu: ne donositi zaključke naprečac, nego pitati dijete za objašnjenje kroz otvorena pitanja, poput: „Možeš li mi reći nešto više o ovom dijelu crteža?“, „Kako si se osjećao/la dok si crtao/la ovo?“ ili „Šta ti je ovdje najvažnije?“.

💡 Zaključeno je da ne postoji jednostavna formula za potpuno tumačenje dječijeg crteža, ali on može biti dragocjeno sredstvo komunikacije, poticanja razvoja i pružanja sveobuhvatne podrške djeci u saradnji roditelja i odgajatelja.

🎨 Na kraju, učesnici su na praktičnim primjerima crteža koje su sami izradili na zadanu temu, uvidjeli ograničenost donošenja zaključaka samo na osnovu analize crteža, ali su se pritom i zabavili i pokazali vlastitu kreativnost.