🖐️ U tišini jutra ispunjenoj dječijom znatiželjom, skupili smo male dlanove, papir, ljepilo i puno pažnje.
Nismo govorili o tuzi ni o onome što male uši još ne mogu razumjeti — ali smo govorili očima, osmijesima i rukama koje su zajedno stvarale.

💔 Djeca su oblikovala latice, pažljivo ih lijepila i slagala u veliku cjelinu.
Bijela boja cvijeta odražavala je njihovu nevinost i čistu dječiju pažnju kojom su pristupala svakom dijelu.
Zeleni krug u sredini cvijeta postao je simbol života, nade i zajedništva.

🕊️ Nismo crtali prošlost, ali smo crtali gestama koje grle.
U tom procesu, djeca su učila o zajedništvu, pažnji prema drugima i stvaranju nečeg važnog — iako još ne znaju šta sve taj cvijet znači, učestvovala su srcem.

🌼 Naš cvijet sjećanja nije samo papir i boja.
To je trenutak tišine u kojem male ruke govore najviše. – Hasena Husejnović, odgajateljica